Konzervatorska studija zgrade ljetnikovca Ivanišević / stare uljare u Tučepima
| 2012. | projekt
koncept
Ljetnikovac Ivanišević je jedan od tri poznata ljetnikovca (ladanjska sklopa) iz doba baroka na prostoru Tučepa. Izgradila ga je makarska plemićka obitelj Ivanišević uz vlastite posjede u Tučepima krajem 18.st.
Temeljem Rješenja Ministarstva kulture od 24. listopada 2011. zgrada ljetnikovca Ivanišević i stare uljare u Tučepima je upisana u Registar kulturnih dobara RH – listu zaštićenih kulturnih dobara.
Konzervatorski elaborat je izrađen u svrhu nove valorizacije postojećih građevina u okviru kompleksa.
Konzervatorsko-restauratorski istražni radovi, analiza građevina, analiza literature i izrađeni arhitektonski snimak postojećeg stanja poslužiti će kao podloga za revalorizaciju građevina, za izradu smjernica za obnovu, dokumentacije za obnovu i moguću prenamjenu kompleksa, ali i za eventualnu redefiniciju zone zaštite i sustava mjera zaštite definiranih postojećim Rješenjem Ministarstva kulture.
Kompleks je danas u vlasništvu Uljarske zadruge Tučepi te obitelji Mravičić te u korištenju Dobrovoljnog vatrogasnog društva i komunalne službe u dijelu vrta, a kao stambeno-poslovni sadržaj u samoj građevini (ugostiteljstvo, ronilački klub, stambeni prostor, apartmanske jedinice i mesnica).
Da bi obnova i arhitektonska intervencija te eventualna promjena namjene kompleksa bila smislena, unatoč različitim vlasnicima pojedinih dijelova kompleksa i današnjem načinu korištenja, potrebna je cjelovita projektna dokumentacija i cjelovit zahvat u prostoru.
Prezentacija mora omogućiti jasnu sliku originalne strukture, a obzirom na njenu povijesnu i kulturnu vrijednost osigurati većim dijelom javno korištenje. Osnovni elementi koji još omogućuju percepciju cjeline su:
- jugozapadni i sjeveroistočni zid (možda i dio sjeveroistočnog, ako nije uništen prilikom gradnje magazina uljare) sa šetnicom nad južnim zidom,
- očuvani prostor južnog dvorišta i njegova unutarnja pročelja te terase nad prizemnim krilima.
Potrebno je i današnje sjeverno dvorište povezati s kompleksom, realizirati ga kao javni prostor, a ukloniti dogradnje i građevine izgrađene uz ogradni zid.
Recentno otvoreni novi ulazi u južnom zidu doprinose boljoj komunikaciji kompleksa prema mjestu i obalnoj šetnici, ali obzirom da su različiti i izvedeni na mjestu prozora bilo bi potrebno, kao minimalan zahvat, ujednačiti njihovu veličinu i oblikovanje.
Iz prednjeg dvorišta je potrebno ukloniti stupove za pergolu, dimnjake (onaj uz pročelje i onaj koji je oštetio šetnicu nad južnim zidom) i ložišta, betonsku nadgradnju nad šetnicom, vanjske stepenice koje vode na terase, ukloniti nadogradnju na ulaz s plastičnim vratima te skinuti nadstrešnice nad istočnim krilom. Volumen današnje uljare bi u preoblikovanju trebalo sniziti i realizirati istu visinu u cijelom (izvorno jednokatnom) volumenu.
Prigradnju na južni zid s istočne strane je potrebno ukloniti (aluminijska konstrukcija prizemnog lokala). Unutarnje vertikalne komunikacije moguće je pozicionirati ukoliko se prilikom skidanja kompletne unutarnje žbuke pronađu ostaci ili tragovi stubišta, a ukoliko ne bude elemenata u skladu s novom namjenom i prostornom koncepcijom, suvremenim materijalima kako bi se naglasilo vrijeme njegova nastanka.
Također, oblikovanje i moguće nove građevine javne namjene u sjevernom dvorištu, svojim oblikovanjem, estetikom i materijalima moraju odgovarati današnjem trenutku.